U spomen-kompleksu Čardak danas je služen pomen povodom 32 godine od najvećeg zločina počinjenog nad srpskim civilima u ovom derventskom naselju koje su ubili pripadnici regularne vojske Hrvatske i hrvatsko-muslimanskih paravojnih formacija iz Dervente.

Najveći broj Srba sa Čardaka, njih 37, ubijeni su na Vaskrs 26. aprila 1992. godine, dok su ostali stradali u logorima.

Predsjednik Udruženja ratnih Drago Knežević je posjetio da je Hrvatska vojska došla preko granice u drugu zemlju da bi na Čardaku pobila civile na njihovim kućnim pragovima, zatrvši čak i čitave porodcie Lazarević, Živković, Zorić, Ćudić i drugih.

“Moramo to ponavljati iz godine u godinu da bi Tužilaštvo napokon reagovalo. U kući Živkovića su zločinci tražili da im naprave ručak, a kada su ručali, onda su ih sve pobili. Za sve to nema optužnica niti pravde. Svjesno su pravili logore za Srbe u Poljarima, Rabiću, Domu vojske i drugim mjestima, gdje su zaklali Blagoja Đuraša, a logoraše tjerali da piju njegovu krv. Azra Bašić je za ubistvo Đuraša osuđena na 14 godina zatovra, dok je Damir Lipovac za dvije egzekucije i zlostavljanje zarobljenika osuđen na svega sedam”, rekao je Knežević u svom emotivnom govoru, podsjetivši da su na Vaskrs 1992. godine hrvatsko-muslimanske formacije upale na Čardak i počinili ova ubistva.

Sveštenik Dalibor Đekić,tada četrnaestogodišnjak, je ostao bez oca Slobodana.

“To je praznina koja je ostala čitavog mog života, ali sam opet ponosan jer sam sa svojim komšijama upisao sebe u istoriju grada i temelje Republike Srpske. Moje srce najviše obuzimaju Hristove riječi učenicima pred stradanje: „Ne brinite se jer će vaša žalost postati radost“. Ti ljudi su poslije krvavog pira na Biblioteci napisali „Čardak je mrtav“, ali to nisu uspjeli”, naglasio je Đekić.

Gradonačelnik Milorad Simić rekao je da se na Čardaku dogodio veliki zločin i da su mnogi ljudi stradali na kućnim pragovima.

“Mi ne smijemo zaboraviti sve što smo proživjeli, a oprostiti se treba. Čovjek se nakon toliko godina, pa i nakon Drugog svjetskog rata, zapita da li opet moramo razmišljati da li je to zlo živo. Mislim da nam Zapad neće oprostiti slobodarski duh, ali moramo se držati skupa i naše Srbije, da ne štetimo BiH, ali uz zaštitu naših prava koje nam pripadaju”, poručio je Simić.